Zec potiče iz stepskih područja i kao životinja lako podesiva svojoj okolini bio je raširen je na cijelom području BiH pa i u našim lovištima. Ratna dešavanja i krivolov koji se može dijelom dovesti u vezu s posjedovanjem oružja kod građana su razlozi zbog kojih je ova populacija desetkovana. Zec voli suho i toplo vrijeme. Za zeca su tipične duge uši sa crnim špicastim vrhovima. Velike oči su postavljene stranično, tako da zec može gledati iza sebe bez okretaja glave. Krzno zeca je izuzetno dobro prilagođeno okolini, boje zemlje sa tamnijim i svijetlijim prugama, te je po tim karakteristikama majstor kamuflaže. Po trbuhu boja krzna prelazi u bijelu. Vanjštinom mužjak i ženka zeca se ne razlikuju. Može dostići težinu 4-6 kg. 

Zec se hrani isključivo hranom biljnog porijekla i to travama, žitaricama, plodovima polja i šume, pupoljcima, mladicama, mladom korom, pri čemu se u slijepom crijevu zeca stvara visokovitaminska kaša  koju zec prvo odbacuje a zatim ponovo uzima čime zadovoljava svoje potrebe za vitaminom B1. Čulo vida je posebno dobro prilagođeno sa odličnom reakcijom na pokret. Dobro su razvijena i čula njuha i sluha. Poljski zec ne pravi kolonije za razliku od kunića. U zečijoj grupi vlada hijerarhija. Zečevi se inače rijetko viđaju preko dana. Izuzetak je vrijeme parenja, vrijeme trke u kasnu zimu i proljeće.

Zec spolno sazrjeva već sa sedam mjeseci. Pari se od decembra do augusta. Zečica se pari i koti 3-4 puta godišnje 1-3 mladih, koji se rađaju pokriveni dlakom i odmah vide. Period nošenja iznosi 42-43 dana. Zečica doji mlade jednom dnevno ukupno trideset dana. Svoje loge pravi na način da može osmatrati okolinu i biti na oprezu. Ukoliko mu se približava njegov neprijatelj, ostaje nepomično ležati vjerujući svojoj kamuflaži ili bježeći čuvenim skokovima i trkom brzine i do 80 km/h. Zečica najčešće ne boravi zajedno sa mladim, kako ne bi privukla pažnju predatora, ali je uvijek u blizini. Posebna zanimljivost je svakako činjenica da zečica može nakon 38-og dana nošenja ponovno biti oplođena. Smrtnost mladih je usljed hladnoće i prirodnih neprijatelja kao i obrade poljoprivrednih usjeva izuzetno visoka i iznosi više od 60%. Podložni su i različitim bolestima. U prirodi zečevi dostižu starost oko 4 godine. Zec ima najviše prirodnih neprijatelja jer je ukusna hrana svim grabežljivcima koji žive na našim terenima.

Zec se kod nas lovi uz pomoć pasa gonića, rjeđe psima ptičarima i šunjkavcima. Iako je lov ptičarima vrlo atraktivan, dosta je rijedak na ovom području. 

Prema Zakonu o lovstvu za odstrjel zeca koriste se puške  sačmarice. Za odstrjel zeca dopušteni prečnik sačme iznosi 3-4 mm. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 50 m.

Trag zeca u snijegu