Srneća divljač (za mužjaka je u narodu uobičajen naziv srndać, srnjak, rjeđe jarac, ženku srna ili šuka a za mlado lane) naseljava šire područje Evrope i Azije. Staništa ove prelijepe divljači su rubni dijelovi mješovitih šuma uz široke livade. Srneća divljač je vrlo adaptivna te se u nekim dijelovima može vidjeti i sasvim blizu naselja i uz granice puteva. Nažalost, u našim lovištima je ovo gotovo izumrla vrsta, stradala najviše tokom agresije na BiH a dobrim dijelom je migrirala u mirnija područja. U LUG "Srndać" Visoko već duže vremena stoji privremene zabrane lova srneće divljači. 

Odrasli primjerci dostižu težinu i do 30 kg. Krzno se prilagođava vremenskim uvjetima te varira od ljetne boje žućkasto-crvene dok zimi krzno srneće divljači dobija sivo-smeđu boju. Na zadnjici srneća divljač ima bijelu fleku, tzv. ogledalo. Tek rođena lanad imaju na krznu pjege koja ih još više kamufliraju u prirodi. Mužjak ima rogove koji su sačinjeni od koštane materije a koje odbacuje u jesen Nakon čega počinju rasti novi. U proljeće srndać češe svoje novonarasle rogove koji su u to vrijeme pokriveni kožicom sa dlakama-bastom, istovremeno označavajući svoj teren. U toku zime, srneća divljač se skuplja u stada a u martu se stada razdvajaju. Kao preživari, srneća divljač je apsolutni vegeterijanac. Hrana se sastoji iz trave, listova, šumskih izdanaka, plodova livada i šume. Čula mirisa i sluha su izvanredna, dok je čulo vida slabije. Srne su daltonisti i ne registruju treću dimenziju prostora dok odlično reaguju na pokret.

T

rag srneće divljači 

dužina 4 cm, širina 2,5 cm