Za cijelu porodicu su karakteristična vitka tijela, kratke noge i spljošteni oblik glave. Na prstima imaju vrlo oštre kandže. Očnjaci su vrlo snažni. Pri korijenu repa imaju smrdljive žlijeze kojima označavaju svoju teritoriju.

Mužjak kune zlatice izraste u dužinu do 80 cm od čega na rep otpada oko 53 cm a u visinu do 20 cm. Dostiže težinu do 1,8 kg. Ženke su manje i lakše. U gornjem dijelu i po nogama je tamnomrke boje dok je po trbuhu svijetlija. Pod vratom i prema prednjim nogama je zlatnožuta, po čemu je dobila i ime. Poddlaka, koja je zimi vunasta, je svijetlosmeđe boje. Oči i vrh nosa su smeđi. Tabani i jagodice su obrasli dlakom. Živi u dupljama drvećaili pukotinama stijena, gdje provodi dan dok uvečer kreće u lov. Hrani se zečevima, kunićima, miševima, puhovima, vjevericama, pticama i njihovim jajima. Uzima i hranu biljnog porijekla: maline, kupine, borovnice, jagode i sl. Odlično se penje zahvaljujući oštirim kandžama. Ima dobro razvijena osjetila.

Pari se u julu i avgustu ali se zametak ne razvija sve do januara ili februara (Embriotenija). Ženke koje nisu tokom ljeta oplođene pare se upravo u to vrijeme, ali se kod njih zametak počinje odmah razvijati, tako da i jedne i druge donose mlade u martu ili aprilu. Ženka donosi 3-4 mladih koji ostaju slijepi 5 sedmica te sišu do 2 mjeseca nakon čega prelaze na hranu koju im donosi majka. Mladi prvi put napuštaju gnijezdo u osmoj sedmici života. Kuna zlatica je dnevna odnosno jutarnja životinja.

Kuna bjelica-Martes fiona L.

je bliska rođaka kune zlatice. Stanovnik je pretežito krševitih predjela. Veličine je 64-76 cm a otprilike iste težine kao i kuna zlatica. Sveukupno gledajući, kuna bjelica je kompaktnija od kune zlatice. Dlaka je sivosmeđe boje sa vidljivom bjeličastom poddlakom. Pod vratom i na prsima ima bijelu lisu. Vrh nosa za razliku od kune zlatice je boje mesa a oči su crne. Tabani i jagodice prstiju su goli. Hrani se istovjetnom hranom kao i kuna zlatica a isti im je i proces reprodukcije.

Kuna bjelica za razliku od kune zlatice nije stidljiva životinja te se može vidjeti i blizu naselja, u parkovima, štalama, šupama, među složenim drvima itd. Također, za razliku od svoje rođake, nije tako spretna penjačica po drveću, na koje skače samo kad se osjeća u opasnosti. Više je aktivna u suton i po noći.